U zaobalnom dijelu Rivijere, od Bakarca do Novog Vinodolskog pruža se plodna dolina VINODOL (Vallis vinearia), koja je u tom kamenitom i kraškom području, nekad bila većini stanovništva jedini izvor osnovnih životnih potreba.
Novi VinodolskiSvojim geografskim i prostornim položajem, Novi Vinodolski objektivno predstavlja turistički fenomen, koji bi se morao brzo preobraziti i izgraditi u ekskluzivno turističko središte, jer posjeduje čisto more, prikladne prostore za izgradnju hotela najviših kategorija, romantične horizonte što ih čine zelena polja, sure stijene, bjelogorične i crnogorične šume, a nadasve slikovita i razvedena obala, pa mlađe generacije nastoje da svome gradu i osiguraju takvu perspektivu i budućnost.
Novi Vinodolski stjecište je ceste koja iz Vinodola vodi prema moru, kao i cesta koja kroz područje visokih crnogoričnih šuma Kapele najkraćim putem preko Ogulina povezuje kontinentalna industrijska središta Hrvatske s morem. Jadranska turistička cesta spaja Novi Vinodolski preko Rijeke sa srednjom Europom i ostalim njezinim dijelovima a morskim putem, kako Primorac kaže, povezan je Novi Vinodolski s cijelim svijetom.
Mediteransko podneblje s blagim i ugodnim, toplim sunčanim ljetima, čiju dnevnu temperaturu ublažuje povjetarac s mora, daje nam pravo da ustvrdimo kako Novi Vinodolski ima postojanu, blagu i zdravu mediteransku klimu s 2.400 do 2.500 sunčanih sati u godini.
Prosječna temperatura zraka u zimskim mjesecima kreće se oko 10 stupnjeva C, dok u ljetnim mjesecima ne prelazi 27 do 29 stupnjeva, tako da prosječna temperatura iznosi oko 15°C.
Kupati se može već u svibnju kad je temperatura mora oko 18°C, dok se u ljetnim mjesecima zagrije do 26 stupnjeva, a u rujanskoj tišini i morskoj bonaci, temperatura se mora vraća na ugodnih 18 do 20 stupnjeva.
Iako su dani ljetne kupališne sezone uglavnom sunčani, ipak su temperature podnošljive, jer blagi vjetrovi, koji pušu Vinodolskim kanalom, ublažavaju ljetne vrućine i pretvaraju ih u ugodne zračne kupke.
S kopna prema moru puše bura, koja gorskim zrakom osvježuje priobalne vrućine, dok s mora prema kopnu puše “jugo”, koje donosi vlažan, ali i topao morski zrak. Ostali vjetrovi, poput maestrala, burina, levanta ili tramontane, posebno pogoduju ljubiteljima jedrenja.
Povile
Vozeći se Jadranskom magistralom od Novog prema Senju, dva kilometra jugoistočno od Novog smjestilo se malo turističko mjesto Povile. Mjesto zrači kristalno bistrim morem, prekrasnim borovim kampom na početku kojeg se smjestila mala crkvica sv.Magdalene.Upravo ta ispupčena rtina dobila je naziv Punta Mandalena. Mjesto je to vesele posebnosti koja opaja mirisom smolaste borovine okupane čipkom morske pjene. Ovo je raj za one koji vole kampirati. Na ovome mjestu u hladu borove šume tik do mora, daleko od gradske vreve gotovo da će se svatko osjećati robinzonski
Klenovica
Konfiguracija Vindolskog primorja, razvijenost morske obale i bogatstvo planktona kao preduvjet morske faune ukazivalo je stanovnicima Vinodola put za njihov opstanak i razvitak. Samo morsko dno omogućavalo je rast i razvitak morskih riba. Ono obiluje s dovoljno morskih pašnjaka tzv. brakova. Pjeskovito dno pogoduje životu i rastu plemenite bijele ribe i rakova. Ove prirodne osobitosti zapazili su stanovnici Vinodola već prigodom doseljenja i započeli su iskorištavati to morsko bogatstvo. Oni doduše nisu imali razvijene ribarske vještine ali su po doseljenju zatekli sposoban i hrabar narod ilirskog plemena, Liburne. Od njih su naučili plivati, veslati, broditi, ribariti.
Smokvica
Šetnica uz more povezuje Kenovicu sa susjednim mjestom Smokvica. Uz samu morsku obalu 12 kilometara od Novog, ispod Jadranske magistrale i krmpotskog planinskog masiva Kapele, smjestilo se naselje Smokvica. Sastav i oblik tla Smokvice i njene okolice ime sve karakteristike hrvatskog krša protkanog oskudnom vegetacijom koja se blagim padinama spušta do samoga mora.Zbog poroznosti tla iz viših predjela krmpotske visoravni spušta se obilje poniruće pitke vode koja u obliku vrulja kroz propusne slojeve krša izbija na mnogim mjestima uz more što je prema povijesti bilo presudno za naseljavanje mjesta. Tu se susreću topla primorska i hladna planinska klima, posebno u zimskim mjesecima stvarajući izuzetno zračno strujanje i jak vjetar posebno u smjeru istok –zapad. Ostala morska strujanja pogoduju ljubiteljima jedrenja.
Ledenice
Ne zna se točno kada je sagrađen ledenički grad i naselje oko njega. Možemo pretpostaviti da je tu mogla biti kakva ilirska gradina ili rimska vojnička postaja. Tu pretpostavku potkrepljuje plodno Ledeničko polje s izvorom pitke vode podno Gradine, te blizina mora s dobrim lukama. U starim Ledenicama pronađeno je nešto rimskog novca, a u Povilskoj Dragi pronađene su rimske amfore 1961. godine. Za vrijeme vladavine Rimljana ledenički kraj je bio dio rimske Liburnije. Preko ledeničkog područja prolazila je rimska cesta iz Tarsatice(Rijeke) za Seniu (Senj) i dalje za Dalmaciju. Ostaci te rimske ceste još se i danas vide u blizini Ledenica, a poznati su kao „rimski put ili rimska cesta“. Sa sigurnošću znamo da su Ledenice postojale u 13. st. ,po predstavnicima koji su bili nazočni kod potpisivanja Vinodolskog zakona 1288., najstarijeg pravnog kodeksa u ovom dijelu Europe. U 13.st. ledenički kraj je pripadao staroj hrvatskoj knežiji vinodolskoj, te je u njoj bila posebna općina. Stolovali su tu Frankopani i Uskoci. Veliki otpor Ledeničani su pružali turskim najezdama u 15 i 16 st .Kao krajiška utvrda imale su veliku važnost za obranu Primorja, bile su ključ Vinodola.